Misao
Volim tu tišinu ove noći Volim beskrajni šum mora Volim samoću I u njoj misao O tebi
Volim tu tišinu ove noći Volim beskrajni šum mora Volim samoću I u njoj misao O tebi
Život je sve i ništa ON je velika nepoznanica Mučimo se Da dokučimo Nama Tajne nedokučive Živimo kao da lebdimo U nekom međuprostoru Spoznajemo Ali ništa ne saznajemo Mučimo se I bivamo mučeni Tu smo I tamo smo Gdje smo to u stvari mi? I šta je život? Nigdje i svugdje Život je sve i…
Spustila se nad gradom najmračnija noć Bez zvjezdica sestrica da ti osvjetle put Šta za tebe ona znači? Ništa ili pak mnogo toga?!
Glava ti je kao kartonska kutija A stomak ti je kao buhtla Ono što znam da si uhranjena životinja Vatru stalno bljuješ Ali, ipak, ne znam kojoj vrsti pripadaš Zasigurno, ne, LJUDSKOJ!
Da li ti je neko rekao Koliko ti zaista vrijediš? Vjeruj mi I ako su Pokušali Da ti kažu Ne, nisu Znali to saopštiti Ne, nisu te mogli Dobro ocijeniti A samim time Ni procijeniti Tvoju istinsku Vrijednost Srž tvog prekrasnog Bića Jer ti nisi ovozemaljska!!! Tvoja talasasta plava kosa Tvoje plave okice Blistavi osmijeh…
Pa hajdemo onda ti i ja Niz duge i puste banjalučke ulice Srešćemo pijanice I druge utvare i drugarice Sablasne mračne noći Smijaće nam se I izrugivati našim Šeprtljavim, nevinim pokušajima Da zapodjenemo Priču o ljubavi Drhtavi glasovi Resko će odzvanjati …
Voljeću te I kad odeš u sutonu zimske noći I dok gledam tvoju siluetu Kako iščezava u nepoznato Znam da sam sama na pustom kolodvoru Voljeću te I dok u tišini osluškujem pisak lokomotive u daljini koja možda neće doći Na ovaj pusti kolodvor Znam da sama sam Ali… Ipak, znaću, a voljeću te
Voljela bih da te vidim na raskršću Gdje nestaje tama, a svjelost se rađa Voljela bih da te vidim na horizontu Ljubavi i nade Ali čekam, izgubljena, na raskršću I pitam se kojim putem da krenem Lijevo ili desno? Da se vratim? Da produžim? Povratka nema… Odlučila sam Produžavam
Panika me hvata A čelična ruka steže bolno srce Da li ono može da podnese Ovu preveliku dozu straha Plašim se za dobroćudnu staricu Život bijaše odvajkada nemilosrdan prema njoj Gušim se i osjećam da srce Polako prestaje da kuca