Kao nekad ulicama grada
Odzvanja bat tvojih koraka
I spušta se do rijeke
Koja nosi naše snove
U žuboru svome
I briše bol i tugu
Naših srdaca
Ne dopuštajući da ružno
Uzme primat lijepome
U njenim kovitlacima i jakim strujama
Žive
Živopisne urezane slike
Za neke buduće naraštaje
Za neka buduća pokoljenja
Da pričaju o besmrtnosti
Rijeke
I njenih priča
Njenih vrelih tajni
U skutama obale