I kao nekad u snovima
Javljaju se živopisne slike prošlosti
Svom silinom vjetra sjeverca
Potsjećaju na nedosanjane sanje
Na krvavi ružičnjak mladosti
Na raspršene iluzije
Koje i onomad bijahu osuđene na propast
Ali nevino srce bijaše u zabludi
Te ih nemogaše doživjeti kao varke
Potisnute želje i htijenja
ostaše ispisani na žalu
Da ih suzama umiva
Pjesma bez kraja
Zarobljeni u lokotima…
