Tuga u dvoje

I da još u snovima i na javi šapućeš ime moje

I da ti je pjesma obojena setnim tonovima

I da obilaziš sva mjesta koja su zapamtila naše korake

I te srećne dane kad bijasmo skupa

Lutaš odsutno tražeći u svakom čovjeku

Svakom predmetu, pojavi

Nešto što te na mene podsjeća

Što bi me moglo vratiti

Svaku večer

Drhtiš grozničavo na blijedoj mjesečini

Pored krošnje starog hrasta

Koja je svjedok velike ljubavi

A sada

Naše velike tragedije

Rasplakala si i zvjezdice na nebu

Stalno u mojim snovima

Njihove suze orose moje lice

Te se prenem iz košmara

Svjedok tvoje nijeme patnje

Ali, mila, ne tuguj,

Ako ti je za utjehu veliku

I sam sam poput tebe nesrećan

Stihijski ova tuga

Dan za danom

Ubija me

Dane u krčmi provodim

Miješavina dima, alkohola i iracionalnog

Graniči sa ludošću

Čutadnovati prikazi – ti i ja

Zagrljeni ispod krošnje starog hrasta

Pripovijedamo mjesecu

O našoj ljubavi i sreći

Žišak cigarete vraća me u stvarnost

Teturajući napuštam krčmu

U susret zagrljaju okrutne dragane

Hladne crne noći

Čiji me avetinjski strašni poljupci

Prate na počinak

Svaku večer

Isti košmar se ponavlja

Zaliven našim suzama