Ponekad u sivilu velikog grada
Vidim svjetlost sjajnu poput andjeoskog oreola
Ljepota njena oduzima dah
Ubrizgani otisci nebeskog kraljevstva
Sjaj i blješavilo oduzimaju dah
Mješavina veličanstvenih emocija
I sjedam poput Pepeljuge
Ko magnetom privučena tom čarolijom
Galantno ulazim u te nestvarne kočije
Pitajući se kuda me odvode
Na neki raskošni bal
Blještavilo u punom cvatu
Kako dolikuje
A kad ponoć otkuca
Da li će se kočija pretvoriti u bundevu
I rasplinuti moje sanje
Kao kula od pjeska na morskom žalu
Ostavljajući bolnu žaoku u srcu mom.
Eh, taj divni vrli novi svijet…
http://www.youtube.com/watch?v=-62K2O4gRoY&feature=watch_response
😉
Hehehehe, dragi Pjesniče, hvala ti punoooo za pjesmu, odlična je. :DDD
P.S. Mnogo me obradovao tvoj posjet, mislila sam da si otišao sa bloggera, i tako mi je drago što sam bila u krivu. :DDD
Puno te pozdravljam, najvećim sunčanim pozdravom. :DDD