Ponoćna bajka

Ponekad u sivilu velikog grada

Vidim svjetlost sjajnu poput andjeoskog oreola

Ljepota njena oduzima dah

Ubrizgani otisci nebeskog kraljevstva

Sjaj i blješavilo oduzimaju dah

Mješavina veličanstvenih emocija

I sjedam poput Pepeljuge

Ko magnetom privučena tom čarolijom

Galantno ulazim u te nestvarne kočije

Pitajući se kuda me odvode

Na neki raskošni bal

Blještavilo u punom cvatu

Kako dolikuje

A kad ponoć otkuca

Da li će se kočija pretvoriti u bundevu

I rasplinuti moje sanje

Kao kula od pjeska na morskom žalu

Ostavljajući bolnu žaoku u srcu mom.

Eh, taj divni vrli  novi svijet…

suncica77
Hehehehe, ma mogla bih napisati cijeli roman o sebi, a to bi znacilo da sam narcisoidna, hehehe. Neka drugi o meni sude jer "ko je taj ko moze da mi kaze ko sam ja".

2 komentara

  1. Hehehehe, dragi Pjesniče, hvala ti punoooo za pjesmu, odlična je. :DDD

    P.S. Mnogo me obradovao tvoj posjet, mislila sam da si otišao sa bloggera, i tako mi je drago što sam bila u krivu. :DDD
    Puno te pozdravljam, najvećim sunčanim pozdravom. :DDD

Komentariši