“Sve je dobro što se dobro svrši”

Sve je dobro što se dobro svrši

I jedna priča o nama, prije njenog kraja

Dobro je da se dobro završila

Igra u kojoj si postavljao pravila

I na mali pogrešan korak

Dobih crveni karton

Mjerila su mjerila

Pravila su pravila

A za mene je važilo ono najveće

Da se pod lupom pomno posmatrao i proučavao svaki korak moj

Čekalo se samo da na šahovskom polju

Povučem pogrešan potez

Da zbaciš s table ponosno

Moju figuru

Da izgovorim pogrešnu riječ

I da budem najstrože kažnjena

Otrgnuta iz tvog života i svijeta

Šta očekuješ sad od mene?!

– Ne, nikad se nisi ni trudio da me upoznaš,

Godilo ti uvijek da budem tu uz tebe i za tebe, da budem tvoja žrtva, a ti moj mučitelj

Jer da jesi bar na tren htio svoj moćnu ulogu da odbaciš

Znao bi veliku istinu – da ću ti se samo zvonkim osmejkom gorske vile nasmijati

I reći

"Sve je dobro što se dobro svrši"

Nas dvoje, priča bez kraja

Satkana od laži i licemjerja, povrjeđene muške sujete

Priča o mučitelju koji osta bez svoje žrtve

Koji neimaše nikog drugog doli samog sebe da muči

Jer Nikad samom sebi ne mogaše oprostiti svoju uskogrudnost

Nedostatak tolerancije i razumijevanja

suncica77
Hehehehe, ma mogla bih napisati cijeli roman o sebi, a to bi znacilo da sam narcisoidna, hehehe. Neka drugi o meni sude jer "ko je taj ko moze da mi kaze ko sam ja".

4 komentara

  1. Da, draga moja Avadon, u pravu si, mnogi koje poznajemo znaju baš ovako igrati, a nama ne preostaje ništa drugo, pogotovo na početku Nove, da kad ih razotkrijemo, obogaćenim novim iskustvom i saznanjem, da ih izbrišemo s naše liste tzv. “prijatelja” i da ih našim prezirom i gorčinom utkamo u stihove da vječno žive i da se prepoznaju oni lično ili njima slični.

    Veliki, veliki, sunčani, najtopliji pozdrav ti ostavljam. :DDD

  2. ove rijeci su univerzalne. vrijede za sve prostore i sva vremena. jer ovakvi scenariji se ponavljaju, iznova, i toliko puta, da pomislimo da drukcije ne moze. da se drukcije nista ne moze svrsiti. tuzno, tuzno. i uvijek iznova pakujemo kofere i odlazimo, da bismo se nakon oporavka ponovo uselili u isti takav dom. i cijelo nase postojanje, zbog toga, lutanje je …

  3. Dragi Goste_9910 hvala ti puno na tvom komentaru. Nažalost, ovakvi scenariji svima nama svakodnevno dešavaju se. I mislimo kad spakujemo naše kofere i da nećemo ponoviti iste greške, ali kao bumerang naše riječi vraćaju se kad shvatimo da smo se upetljati u vrzino kola. I opet iznova, ista priča kroz naša traganja, kroz naše putovanje životom, sve same trnovite staze i bogaze.

    Veliki, najveći pozdrav. :DDD

Komentariši