Sve je dobro što se dobro svrši
I jedna priča o nama, prije njenog kraja
Dobro je da se dobro završila
Igra u kojoj si postavljao pravila
I na mali pogrešan korak
Dobih crveni karton
Mjerila su mjerila
Pravila su pravila
A za mene je važilo ono najveće
Da se pod lupom pomno posmatrao i proučavao svaki korak moj
Čekalo se samo da na šahovskom polju
Povučem pogrešan potez
Da zbaciš s table ponosno
Moju figuru
Da izgovorim pogrešnu riječ
I da budem najstrože kažnjena
Otrgnuta iz tvog života i svijeta
Šta očekuješ sad od mene?!
– Ne, nikad se nisi ni trudio da me upoznaš,
Godilo ti uvijek da budem tu uz tebe i za tebe, da budem tvoja žrtva, a ti moj mučitelj
Jer da jesi bar na tren htio svoj moćnu ulogu da odbaciš
Znao bi veliku istinu – da ću ti se samo zvonkim osmejkom gorske vile nasmijati
I reći
"Sve je dobro što se dobro svrši"
Nas dvoje, priča bez kraja
Satkana od laži i licemjerja, povrjeđene muške sujete
Priča o mučitelju koji osta bez svoje žrtve
Koji neimaše nikog drugog doli samog sebe da muči
Jer Nikad samom sebi ne mogaše oprostiti svoju uskogrudnost
Nedostatak tolerancije i razumijevanja
razocarenje, bijes, prezir… tuzno
scenario po kojem mnogi, nazalost, igraju
sunce moje poceli smo brojati novu godinu, sad ili nikad rascistiti sa svime i hrabro krenuti dalje 🙂
Da, draga moja Avadon, u pravu si, mnogi koje poznajemo znaju baš ovako igrati, a nama ne preostaje ništa drugo, pogotovo na početku Nove, da kad ih razotkrijemo, obogaćenim novim iskustvom i saznanjem, da ih izbrišemo s naše liste tzv. “prijatelja” i da ih našim prezirom i gorčinom utkamo u stihove da vječno žive i da se prepoznaju oni lično ili njima slični.
Veliki, veliki, sunčani, najtopliji pozdrav ti ostavljam. :DDD
ove rijeci su univerzalne. vrijede za sve prostore i sva vremena. jer ovakvi scenariji se ponavljaju, iznova, i toliko puta, da pomislimo da drukcije ne moze. da se drukcije nista ne moze svrsiti. tuzno, tuzno. i uvijek iznova pakujemo kofere i odlazimo, da bismo se nakon oporavka ponovo uselili u isti takav dom. i cijelo nase postojanje, zbog toga, lutanje je …
Dragi Goste_9910 hvala ti puno na tvom komentaru. Nažalost, ovakvi scenariji svima nama svakodnevno dešavaju se. I mislimo kad spakujemo naše kofere i da nećemo ponoviti iste greške, ali kao bumerang naše riječi vraćaju se kad shvatimo da smo se upetljati u vrzino kola. I opet iznova, ista priča kroz naša traganja, kroz naše putovanje životom, sve same trnovite staze i bogaze.
Veliki, najveći pozdrav. :DDD