U ovoj noći
Treperavoj i snenoj
Neću misao pokoniti tebi
Ni misliti šta je juče sa sobom donijelo
Juče, prošlost koja uništava
Zarobljava u svojim čeličnim lancima
Koji se ne mogu nikako otrgnuti
Zašto biti zarobljen!?
Mnogo je ljepše imati svoju slobodu
Koja svijetli poput nebeskih zvjezdica na horizontu
Dajući sjaj plamene baklje
Unoseći ozračje nade i optimizma
Dajući sveopštu svemoć
Krila koju imahu krilati vrani konji
Čizme od sedam milja
Ne, ne mogu biti ptica zlatnog kaveza
Hrlim u blaženu slobodu
Sama, ali srećna