Igra života

Na bezdano dno okeana

Tad ostadosmo

Ogoljeni do srži našeg bića

U trenu, u treptaju leptirovog krila

Naše vrline

Postahu naše mane

Naša dobrota

Naše zlo

Vreli dašak na pjesku Života

Stvara duboke tragove

Stigme Duše naše

Ali vrijeme

Taj strašni sijedi starac

Odvajkada ne bijaše prijatelj naš

Svojom snagom goleme ptičurine

Kljuca nama Prometejima Uspomene naše

Na našem Olimpu

Vatra je pržila

I spalila sjaj naše Sreće

Ostao je pepeo razrušenih, ugljenisanih ognjišta

Duša optočenih, pretkanih u Nespokoj

Vječitog traganja, lutanja

Ne možemo, poput Ikara

Da poletimo

Da napustimo ostrvo

Stanište Vječnog Bola

Već se borimo s Vječitim Vjetrenjačama

U Nepoznato