Ljubav narandžastog mjeseca i ranjivog leptira

Ja sam mjeseceva sjenka

Lelujam na proljetnom povjetarcu

Treperim na oknima tvojih prozora

Obris blijedi vidis, proganja te

Dok stojis na narandzastoj svjetlosti

Punog mjeseca

Ti predstavljaš za mene oklijevanje

Čas me strastveno dozivaš

Čas me brutalno odbacuješ

Ja sam za tebe nevini noćni leptir

Koji slijeće na nježni cvijet

Želiš da me dokatakneš, da me miluješ

Podižem svoja ranjiva krilca nemoćno

Da se vinem u zagrljaj

Zori rumenoj na istoku

Jer ko je ikada vidio

Da postoji ljubav narandžastog mjeseca i ranjive leptirice

U mozaiku boja pretočenih u ogrlicu Života?

suncica77
Hehehehe, ma mogla bih napisati cijeli roman o sebi, a to bi znacilo da sam narcisoidna, hehehe. Neka drugi o meni sude jer "ko je taj ko moze da mi kaze ko sam ja".

4 komentara

  1. Sunašce se vratilo, da ponovo obasijava.:D:D:D:D:D
    Zdravstvene tegobe su bile razlog mog izbivanja. Toliko toga sam propustila, i mogu misliti kakve ste divne postove vas dvoje objavili, jedva čekam da sve pročitam.

    Punooo, punooo sunčanih pozdrava, draga Avadon. :D:D:D:D:D:D:D

Komentariši