Ja sam mjeseceva sjenka
Lelujam na proljetnom povjetarcu
Treperim na oknima tvojih prozora
Obris blijedi vidis, proganja te
Dok stojis na narandzastoj svjetlosti
Punog mjeseca
Ti predstavljaš za mene oklijevanje
Čas me strastveno dozivaš
Čas me brutalno odbacuješ
Ja sam za tebe nevini noćni leptir
Koji slijeće na nježni cvijet
Želiš da me dokatakneš, da me miluješ
Podižem svoja ranjiva krilca nemoćno
Da se vinem u zagrljaj
Zori rumenoj na istoku
Jer ko je ikada vidio
Da postoji ljubav narandžastog mjeseca i ranjive leptirice
U mozaiku boja pretočenih u ogrlicu Života?

vratila se :)))))))
Vratilo se Sunce 🙂
Da, Strossi, vratila sam se. :D:D:D:D:D:D:D
I vi ste meni punoooo nedostajali. Puno sunčanih pozdrava za tebe. :D:D:D:D:D
Sunašce se vratilo, da ponovo obasijava.:D:D:D:D:D
Zdravstvene tegobe su bile razlog mog izbivanja. Toliko toga sam propustila, i mogu misliti kakve ste divne postove vas dvoje objavili, jedva čekam da sve pročitam.
Punooo, punooo sunčanih pozdrava, draga Avadon. :D:D:D:D:D:D:D