Bjelina duse

Duboke snene tvoje oci

Otkrivaju tanke zlatne listice

Duse

Koja ne moze da se sakrije

Pred prodornim pogledom

Na povrsini vrvi lavina

Nevinosti i ljepote

Otkrivaju se najljepse dubine

Cistote zdenca

Duse

Neuprljane hipokrizijom i dvolicnoscu

Opore i pogane svakodnevnice

O, duso, opstani, odupri se

Zlim dusima

Tvog suptilnog iskusenja

Ostani zanavijek andjeoska i sveta

Neka tvoja bjelina

Svjetli i zraci

Nad tamom bespuca

suncica77
Hehehehe, ma mogla bih napisati cijeli roman o sebi, a to bi znacilo da sam narcisoidna, hehehe. Neka drugi o meni sude jer "ko je taj ko moze da mi kaze ko sam ja".

4 komentara

  1. Da, Literanova, nije se uopste lako oduprijeti tim svim ruznim silama i iskusenjima u koja zapadamo. A lijepo je vidjeti po neku zvjezdicu da svijetli i da nam docara svijet kao nebeski. 😀
    Puno te pozravljam suncanim pozdravom. 😀

Komentariši