Na izrezbarenom stolu od mahagonija
Rasklopljena pozutjela knjiga
Zavrnutih uglova
Od precestog otvaranja
I prebiranja po uspomenama
Svjedocanstva srecnih vremena
Kad bijasmo kao jedno
Na nocnom stocicu dogorjeva svijeca
Treptavi odsjaj na tavanici
U kojoj trazim tvoje obrise
Prije doli si otisao u zagrljaj
Nekim vremenima meni neznanim
Ovjekovjecenim u rijecima pjesme
Napustanje i zaborav
Na velikom krevetu
Pozutjele ruzine latice
Rasute
Pored uzglavlja
Snova izmrvljenih u paramparcad
Rijeci meni drage knjige
Lelujanje svijece
Uvele latice nekad mirisnog cvijeta
U svojoj sablasnosti
Svjedoce da je ljubavna sreca kratkotrajna
Podsjetnik su prolaznosti tih divnih momenata
Pokrivenih misticnom koprenom
Razocarenja, duhovne pustosi i beznadja
Ljubavna sreca
Poput je pjescanog spruda
Na morskoj obali
Koju oduva povjetarac
Ostavljajuci za sobom
Zigosano tlo
U kojem su utkane
Dozivotne rane
Koje mozda mogu zacijeliti
Ali uglavnom postaju bezbrojne
Jer ih zamijene nove
lijepo
pozdrav ti ostavljam :)))
Sve knjige uspomena su pohabane, jer ih prevrcemo cesto. rane zacjele, nove se otvore, tako je to oduvjek.
Pozdrav veliki 🙂
Mojmiha1, hvala ti puno.
Velikiii suncani pozdrav za tebe. 😀
Da, draga moja Staklena, otrcane i izlizane od cestog uzimanja. A kad je rijec o nasim ranama, posrijedi je vrzino kolo. 😀
Ostavljam ti mnogo suncanih pozdravcica. :D:D:D