Sjenica

Na poplocanoj kaldrmi sjecanja

Stoji jedna mala sjenica

Okruzena proljetnim bojama

Nista se nije promijenilo

Dani mile poput sporih puzeva

Rekli su da ce jesenji vjetar

I snjezna mecava

Oduvati sjecanja

A ljetnja zega jarkh boja

Sprziti sjaj

I bolni okus sjecanja

Ali nista se promijenilo nije

Sjecanja uljuljkana

U djeciju kolijevku

Naviru

Ziva su

Postojana

Bas kao i sjenica

Koja je ukrala prve poljupce i uzdahe

Ciste i iskrene ljubavi

I proslost vratiti se nece

Putevi razisli su se

Vjecitim putnicima na kolodvoru zivota

Ali nas proganjaju posasti proslosti

Zamrzle su sadasnji tren

U sjenici raskosnog vrta

Cere se

Nazdravljaju

Zarobljenim snovima sjenice male

Bacajuci udicu da upecaju

Buducnost nasu

Da je ucine pokornim slugama svojim

suncica77
Hehehehe, ma mogla bih napisati cijeli roman o sebi, a to bi znacilo da sam narcisoidna, hehehe. Neka drugi o meni sude jer "ko je taj ko moze da mi kaze ko sam ja".

Komentariši