Stavljas smijesnu periku suca
Snazno zamahujes svojim cekicem
Da presudu doneses
Da utvrdis moju krivicu
Bolje znas od mene
Sta je za mene
I po mene
Bilo dobro
Nikada nisi mogao
Da se stavis u tudje cipele
Bile su ti, o da
Uvijek pretijesne
Ali tvoja zlovolja
Na povrsinu ispliva
Ne mozes stisnuti usne
Jer ti je pamet brza od jezika
Pa da na tren zamislis
Kako je to biti u tudjoj kozi
Da ne treba dijeliti savjete
Kad ti ih niko nije trazio
Kad te cak niko za misljenje nije pitao
Igras se Tvorca
Navlacis periku
Snaznom jacinom
Zamahujes cekicem
Gromoglasno se prolama sudnica
Nad presudom
Kriva je
Zamandalite lokot
Nema za nju vise ni Sunca ni Mjeseca
ko je on da tako sudi…
samo jedan je pravi sudac, Onaj gore…
pozdravljam te od srca
eh, draga moja, sudija na sve strane. Ama, pusti se tog razmisljanja svi cemo na sud jednom, bitno je svjetla obraza gore dospjeti 🙂
A sto ne spavas?
sudac je Jedan
veliki pozdrav
Strossi, u pravu si – ko je on da tako sudi, kad je sasvim jedan obican smrtnik.
Jedan je Tvorac, na Nebesim.
Veliki pozdrav za tebe. 😀
Draga Staklena, mudro zboris, svi smo imali priliku na svojoj kozi da djelimicno osjetimo kritike i osude sudija iz naseg okruzenja. Valjda, jadnici, zaboravljaju svoju zemaljsku ulogu, te sve dublje i dublje posrcu u ponor, svojim bahaim ponasanjem.
Ja sam ti, draga moja, “nocna sova” i tad mi je nadahnuce inspiracije najvece. :D:D:D
Ostavljam ti veliki suncani pozzic. 😀
Da, Dahzivota, nas Tvorac je i nas Sudac.
Veliki suncani pozdrav za tebe.