Trazim tvoj smijeh u snovima
Oprocen pozlazenim bojama
Na horizontu nade i radjanja
Visok jarbol uzdize se
Trazim tvoj pogled
Prozrcznih plaventnila
Neistrazenih dubina
Da se vinem
Poput dupina
Da osjetim
Da dodirnem
Da spoznam
Rajsko cvijece Edena
Sakriveno iz bedema
Najvecim lokotom zaljucano
Obraslo
Nepristupacno
Jer spoznaja
Dovodi do iskusenja
Ali ja moram da utolim
Veliku zedj
Radoznalosti
Da kusam
Pa makar kusnja bila velika
Gorka
Svim mojim culima
Da pretvori misticno
U jednostavno
Okultno
U obicno
I da se pokaze
Da moja traganja u snovima
Nisu vrijedna
Nisu dostojna
Ali, da mi je
Da dodirnem rajske cvati Edena
Prelijepo 😉
Krasno, zrako 🙂
zedj radoznalosti je tesko utoliti, izgleda 🙂
Hvala puno, Praska. 😀
Hvala, draga Staklena. 😀
Jest, teško joj je odoljeti toj radoznalosti, a ponekad, cini mi se, nema te vode koja bi utolila tu prejaku zedj.
Pozdravlja te puno tvoja zraka. 😀