Kao leptir iz razrezane cahure
Nemocno sirim slabasna krila
Skupljam paramparcad i krhotine
Nastale
Uslijed prepunog samara
Bremenog preteskog
Strasni vapaj zapecacenih usana
Upucujem
Nijemoj i crnoj noci
Da mi je da poletim…
Da dosegnem…
Da spoznam…
Sve ono sto majusni leptir nejakih krila
Bi lisen
Nasprasno izgnan iz sigurnog stanista
svoje cahure
Da mi je da poletim…
Da dosegnem…
Da spoznam…
Nepresuna vrela
Vulkane, uzavrele lave
Oluje zivota
Nekada u zivotu treba jednostavno pustiti da se dogodi onako kako je zapisano.
Oluje zivotne dodju bez najave.
Pozdrav, draga moja 🙂
Draga Avadon treba se prepustiti svim culima da nas zivot nosi sa svojim carima, pa i onim ruznim. Treba ga prigrliti, uzivati i crpiti iz njega da postanemo mudriji za stenenicu-dvije u nasem duhovnom razvoju.
Veliki pozzic. 😀
Draga moja, Staklena, da oluje dolaze bez najave kao i blagoslovi ruku pod ruku zajedno sa srecom.
Veliki pozzic. 😀