Luka

Hodi uhodanim puteljcima zivota i poznatog

Gledaj u oci hrabro nepoznatome

Otkriti ce ti se mnoge tajne neznane i misticne

Sto sa sobom nose sunceve zrake

Dah proljetnog povjetarca

Pljusak jesenjih kisa

I snjezna vijavica

Nosi udobnu odjecu

Satkanu vjestom rukom od niti svakodnevnice

Navikao si se na ucmalu monotoniju

Casovnika koji tupo otkucava…

Sekunde, minute i sate

Osjecas se poput starog morskog vuka

Na kraju svog putovanja

Prikovanog u luci smiraja

Sto zbog godina i iznemoglosti

Ali sa sjajem u oku

Sa smirenom strepnjom u srcu

Sa ugasnulim treptajem

Dogorjelih zelja

Svijece koja baca tanjusni odsjaj

Na strop tavanice

Sanjanih i ispunjenih zelja

Uvijek srecan,  vjecito je jurio svoj san

Nasao je i spoznao sve sto ga cinilo srecnim

Kroz oluje i bure

Hrabro boreci se s talasima

Mozes i ti potraziti oluje

Ne cekati skrstenih ruku

Vec ih sam iznova i iznova izazivati

Da njihovom snagom razbijes monotoniju

Casovnika koji tupo otkucava…

Sekunde, minute i sate

Ogrni se odorom koja je i prevelika i pretjesna

Ali je satkana od cari i uzbudjenja

Cini te boljim i srecnim

A imaces cega da se prisjecas

Dok pobrojavas sve te lijepe uspomene

Kad jednom dodjes u svoju luku smiraja

suncica77
Hehehehe, ma mogla bih napisati cijeli roman o sebi, a to bi znacilo da sam narcisoidna, hehehe. Neka drugi o meni sude jer "ko je taj ko moze da mi kaze ko sam ja".

4 komentara

  1. ja pošto sam zanesen ovim svojim radovima, ovdje nalazim neke oznake nemogućnosti promjene sistema i svega. Treba nam luka, ne smijemo dopustiti da nam i nju zaprljaju, kao što su Somaliji obale dolje natrpali nuklearnim otpadom i pomorili ljudima ribu, a na drugom dijelu polovili sve. Onda ljudi umiru od gladu, bune, a onda dolaze Ameri tvrdeći da su Somalijci gusari, pa će ih sad još dobro namlatiti zato što se bune, a sve iskoristiti za svoje nehumane svrhe.
    Sviđa mi se poema, i da, imam mala stopala hihi

  2. Jeste, valja otici i napaviti uspomene da imas, a nece nam starost biti laka, nece nikom ko je prezivio i trun rata, nece nikom ko je prezivio ovo ludo vrijeme…
    Lijepo si napisala, posebno mi se svidjaju ovi zadnji stihovi..

  3. Dragi Strossi, izvini što si dugo čekao odgovor na svoj komentar. Znam da ćeš mi optrostiti jer su posrijedi ozbiljni zdravstveni problemi razlog moga nedolaska na blog.
    Hvala ti punooo na komplimentima.
    I meni se mnogo sviđaju tvoji radovi, jer tako mi, čitaoci imamo priliku da saznamo velike istine. Ti znaš moj stav o Amerima, da ih nimalo ne volim, što čine veliko zlo na svakom dijelu naše drage planete.
    Punoooo te pozdravljam, o čovječe s malim, ali slatkim, stopalima.

  4. Hvala ti punooo, draga Mayo. Da, mi koji smo proživjeli to zlo od rata i koji ćemo doživotno nositi ožiljke na duši, nećemo imati bezbrižnu starost, već onu progonjenu uspomenama i sjećanjima, ali moramo iznaći snage da pronađemo u sebi i oko sebe i neke fine momente, da bi koliko-toliko s manje boli uplovili u našu luku starosti i spokoja.
    Puno te pozdravljam, draga Mayo. 😀

Komentariši