Hodi uhodanim puteljcima zivota i poznatog
Gledaj u oci hrabro nepoznatome
Otkriti ce ti se mnoge tajne neznane i misticne
Sto sa sobom nose sunceve zrake
Dah proljetnog povjetarca
Pljusak jesenjih kisa
I snjezna vijavica
Nosi udobnu odjecu
Satkanu vjestom rukom od niti svakodnevnice
Navikao si se na ucmalu monotoniju
Casovnika koji tupo otkucava…
Sekunde, minute i sate
Osjecas se poput starog morskog vuka
Na kraju svog putovanja
Prikovanog u luci smiraja
Sto zbog godina i iznemoglosti
Ali sa sjajem u oku
Sa smirenom strepnjom u srcu
Sa ugasnulim treptajem
Dogorjelih zelja
Svijece koja baca tanjusni odsjaj
Na strop tavanice
Sanjanih i ispunjenih zelja
Uvijek srecan, vjecito je jurio svoj san
Nasao je i spoznao sve sto ga cinilo srecnim
Kroz oluje i bure
Hrabro boreci se s talasima
Mozes i ti potraziti oluje
Ne cekati skrstenih ruku
Vec ih sam iznova i iznova izazivati
Da njihovom snagom razbijes monotoniju
Casovnika koji tupo otkucava…
Sekunde, minute i sate
Ogrni se odorom koja je i prevelika i pretjesna
Ali je satkana od cari i uzbudjenja
Cini te boljim i srecnim
A imaces cega da se prisjecas
Dok pobrojavas sve te lijepe uspomene
Kad jednom dodjes u svoju luku smiraja
ja pošto sam zanesen ovim svojim radovima, ovdje nalazim neke oznake nemogućnosti promjene sistema i svega. Treba nam luka, ne smijemo dopustiti da nam i nju zaprljaju, kao što su Somaliji obale dolje natrpali nuklearnim otpadom i pomorili ljudima ribu, a na drugom dijelu polovili sve. Onda ljudi umiru od gladu, bune, a onda dolaze Ameri tvrdeći da su Somalijci gusari, pa će ih sad još dobro namlatiti zato što se bune, a sve iskoristiti za svoje nehumane svrhe.
Sviđa mi se poema, i da, imam mala stopala hihi
Jeste, valja otici i napaviti uspomene da imas, a nece nam starost biti laka, nece nikom ko je prezivio i trun rata, nece nikom ko je prezivio ovo ludo vrijeme…
Lijepo si napisala, posebno mi se svidjaju ovi zadnji stihovi..
Dragi Strossi, izvini što si dugo čekao odgovor na svoj komentar. Znam da ćeš mi optrostiti jer su posrijedi ozbiljni zdravstveni problemi razlog moga nedolaska na blog.
Hvala ti punooo na komplimentima.
I meni se mnogo sviđaju tvoji radovi, jer tako mi, čitaoci imamo priliku da saznamo velike istine. Ti znaš moj stav o Amerima, da ih nimalo ne volim, što čine veliko zlo na svakom dijelu naše drage planete.
Punoooo te pozdravljam, o čovječe s malim, ali slatkim, stopalima.
Hvala ti punooo, draga Mayo. Da, mi koji smo proživjeli to zlo od rata i koji ćemo doživotno nositi ožiljke na duši, nećemo imati bezbrižnu starost, već onu progonjenu uspomenama i sjećanjima, ali moramo iznaći snage da pronađemo u sebi i oko sebe i neke fine momente, da bi koliko-toliko s manje boli uplovili u našu luku starosti i spokoja.
Puno te pozdravljam, draga Mayo. 😀