Zrtva svojih pogresaka

Iskrenost mnogo boli

Ali nju smatram neophodnom

U korelaciji sa prijateljima

Savjete, učila sam, ne treba davati

Osim ako ih prijatelj ne traži

Ali, iz dana u dan slušati, prijatelja

Dragog kako ga tuga i nesreća

U cjelosti, od glave do pete, prožima

Kako sam sebi kopa jamu

I u nju obavezno upada

Iznova i iznova dvaput iste greške ponavlja

Moram analizirati duboko

Poput vrhunskog psihologa ili psihijatra

Svoje iskreno mišljenje izložiti

U nadi da će doći poput dobronamjernog savjeta

Da prijatelj, žrtva vrzinog kola, nausti taj začarani krug

Biću dosadna poput vaši

Sve dok mi se ne kaže, da mi to ne vrijedi

Ulažem svaki atom svog napora

Da pružim ruku spasa

Da budem poput Nojeve arke

Ali ako stvarno, ne želiš moju pomoć

Razmisli o tome

Čovjek je u odnosu samog sebe subjektivan

Ponekad lebdi i leti na krilima sopstvenih emocija

Srce nije sudija da valjano sudi

Slobodno reci da prestanem sa iskrenošću

Sa analizom

Sa smišljenim mojim spasenjem za tebe

Reci, da moje riječi ne odlaze u vjetar

Izvini, dosljedna sebi, reći ću ti

Onda uživaj u svojoj boli, mazohisto

I spremno i ponizno nosi svoj krst

Kao najdragocjenije breme

Ali se ne žali na sudbu svoju

Hrabro i stoički pati

Druge ne opterećuj jadom i čemerom svojim

Mogla si a nisi htjela poći putem sreće

Izabrala si trnovite staze i bogaze

suncica77
Hehehehe, ma mogla bih napisati cijeli roman o sebi, a to bi znacilo da sam narcisoidna, hehehe. Neka drugi o meni sude jer "ko je taj ko moze da mi kaze ko sam ja".

2 komentara

Komentariši