Iskrenost mnogo boli
Ali nju smatram neophodnom
U korelaciji sa prijateljima
Savjete, učila sam, ne treba davati
Osim ako ih prijatelj ne traži
Ali, iz dana u dan slušati, prijatelja
Dragog kako ga tuga i nesreća
U cjelosti, od glave do pete, prožima
Kako sam sebi kopa jamu
I u nju obavezno upada
Iznova i iznova dvaput iste greške ponavlja
Moram analizirati duboko
Poput vrhunskog psihologa ili psihijatra
Svoje iskreno mišljenje izložiti
U nadi da će doći poput dobronamjernog savjeta
Da prijatelj, žrtva vrzinog kola, nausti taj začarani krug
Biću dosadna poput vaši
Sve dok mi se ne kaže, da mi to ne vrijedi
Ulažem svaki atom svog napora
Da pružim ruku spasa
Da budem poput Nojeve arke
Ali ako stvarno, ne želiš moju pomoć
Razmisli o tome
Čovjek je u odnosu samog sebe subjektivan
Ponekad lebdi i leti na krilima sopstvenih emocija
Srce nije sudija da valjano sudi
Slobodno reci da prestanem sa iskrenošću
Sa analizom
Sa smišljenim mojim spasenjem za tebe
Reci, da moje riječi ne odlaze u vjetar
Izvini, dosljedna sebi, reći ću ti
Onda uživaj u svojoj boli, mazohisto
I spremno i ponizno nosi svoj krst
Kao najdragocjenije breme
Ali se ne žali na sudbu svoju
Hrabro i stoički pati
Druge ne opterećuj jadom i čemerom svojim
Mogla si a nisi htjela poći putem sreće
Izabrala si trnovite staze i bogaze
ne daj da te iko opterecuje. Pruzaj ruke spasa i sebi i drugima.
Svjetli 🙂
Hvala, mila moja, i da znas – ne dam vise. Tu sam za sve koji me istinski trebaju. Svjetlice sunceva zraka da obasjava, veseli.
Najljepsi i najvedriji suncani pozdravi, draga moja Staklena. 😀