Vjera u tebe

Ako budu govorili da se te vidjali

U drustvu drugih zena

Necu im vjerovati

Jer rijec ljudska izgovorena zna da zaboli

Poput ostrice maca

A da li ona jeste iskrena

Ili pak je orosena tragovima ljubomore

Vjerujem, samo ocima svojim, svojim usima

A na tudje price ne osvrcem se

Ne znam pobude njihove

U ova smutna vremena

Kad mnogi lutase bez svoje polovine

Ne, ne zelim da slusam

Pa i ako jeste i ako ima trunke istine

Prije cu vjerovati tebi, do zluradim jezicima

Koji pokusavase da nas rastavise

Svojim otrovnim strelicama, zarivsi ih duboko u nejako srdasce

Ali vjera u tebe sve je nadjacala

I natkrilila svojom svemocnom ljubavi

suncica77
Hehehehe, ma mogla bih napisati cijeli roman o sebi, a to bi znacilo da sam narcisoidna, hehehe. Neka drugi o meni sude jer "ko je taj ko moze da mi kaze ko sam ja".

12 komentara

  1. Mila moja Goro, hvala ti na velikoj vjeri u mene. Uvijek trebamo mudro odlučiti kome vjerovati, s našim jasno uspostavljenim granicama, jer neke stvari, mislim, da ne bismo trebali trpjeti i biti nečije žrtve nečije ljubomore ili nepovjerenja, ili još gore da neko pokušava da nas žednog preko vode prevede.

    Pozdravljam te najtoplijim sunčanim pozdravima. 😀

  2. Draga moja i mila Staklena, ti si isto velika dušica i veliko srce. Hvala ti, što puno vjeruješ u mene. Zaista, ona mnogo znači.

    Punoo, punooo te pozdravlja, tvoja sunčeva zraka, najtoplijim i bezbrojnim sunčanim pozdravima. 😀

Komentariši