Produži dalje i istraj u svojoj namjeri
I kad ona čelične okove oko tebe steže
Tja, njena je moć mala
Njeno paperjasto carstvo se ruši
Produži dalje i ne osvrći se
Vidjećeš istomišljenike
Koji hrabro prednjače putem trnja
Oni je poznaju, a poznaju i tebe
Kule od njenih lažnih iluzija
Kao pjenasta sapunica
Se raspršuju
Uskoro ćeš čuti povike
Sve glasnije
Povike željne ispunjenja pravde
Staće na tvoju stranu
Zahtijevaće za njeno visočanstvo
Zlatni kavez iz kojeg
Nikada neće moći
Odlepršati
I stoga nemoj se kolebati
Već istraj i produži dalje
"Jer poslije svake kiše
Dolazi sunce"
Ucini mi se da nisi nista napisala, ali markirah slova i procitah pjesmu, punu ohrabrivanja, postreka, nadanja.
Veliki pozdrav 🙂
uvjek treba gledati naprijed,pozzz
Hvala ti, draga staklena, pjesma je autobiografska ;D jer se nalazim na moralnoj stramputici i iskreno se nadam da će se moja moralna dilema ovako završiti u duhu narodne poslovice “Jer poslije svake kiše, dolazi sunce”.
Punoooo i ja tebe pozdravljam 😀
Tako je draga mamaludice, uvijek čovjek treba stremiti naprijed makoliko mu u životu bilo teško. Samo svjetla misao može čovjeka dići iz mrtvih.
Puno te pozdravlja, tvoja Sunčica 😀
Osjeti se da si više vezana za ovu pjesmu nego za one koje si u posljednje vrijeme običavala pisati. Pjesma ohrabruje, pročišćava, kao što Sunce slijedi kišu, tako sreća slijedi hrabre.
Eh, dragi strossi, kad sam sve emocije unijela u nju (a napisala sam je za svega pet minuta :D)
P.S. Veoma mi se dopada tvoja misao “…, kao što Sunce slijedi kišu, tako sreća slijedi hrabre”. Uvijek ću je se sjećati, dragi strossi, hvala ti punooo.
Lijep pozdrav 😀