Tužno djevojče stajaše na obali mora i plakaše
Dok su joj vrele suze kvasile lice, a ljuto more gladno zapljuskivalo tabane
Njen dragan brzo se okrenuo od nje i hitrim korakom grabio ka drugom kraju plaže
Reče da ga tu čeka njegova nova slatkogrla djeva
I da više ne voli svoju staru ljubav
Koja mu se podala u pupoljku svoje mladosti
Koja mu je podarila cijelo svoje biće
Za njegove žedne a požudne usne
I sad stajaše na žalu i misleći o svojoj sudbi
Kako dalje bez njega, njega koji joj oduze njenu čednost
Kako i hoće li ikad smoći hrabrosti i vjere
Da zarad ljubavi opet da muškarcu povjerenje.
Molila je bijesno more da je primi u strastvene zagrljaje svojih moćnih valova
Jer nepodnošljiv joj bijaše ovaj tren izdaje mladića kojeg je voljela više nego ikoga
Dođite, vi, moćni valovi, što tako snažno razbijajte stijene
Te budite moje vjerne druge, da umrem zarad vas,
Kad već ne mogu poput Julije da umrem za svojim mrtvim Romeom
Primite, k sebi bijeli talasi, ja sam i onako mrtva jer moj Romeo živiće punim životom pored druge
A ja, neću smoći snage, da podnesem tu nevjernu izdaju i srce će mi prepući od tuge.
…ova mi se stvarno svidja =))
Draga unforgettable, drago mi je da ti se veoma dopada ova moja tužna pjesmica o nesretnoj ljubavi.
Puno, puno te pozdravljam 😀