Svjetla se upališe
U kristalnoj dvorani
Na vratima
Pojavi se
Ona
Ne biješe
Ni lijepa
Ni zgodna
Ali bijaše
Pametna
Zračila je harizmom
Iz mraka
najcrnje noći
Noći
Izronila je
Njena zagonetna prilika
Noć bijaše
posebna
A djevojka
Unese svjetlost
U kristalnu dvoranu
Jer izgovori
Sudbonosno DA
Te svjetlost i harizma
Obasja cijelu zemaljsku kuglu
Djevojka
bijaše
Promjena
Bijaše
Sunce
Koje nam je
Svima trebalo
Da naše
Obamrle udove
Svojom svjetlošću
Pomiluje…
Sviđa mi se Tvoja Pjesma……
Ćao!
…ipak je bila i lepa i zgodna
jer je zračila harizmom.
Da, ipak je bila lijepa i zgodna – zračila je harizmom i uspjela je donijeti svjetlost 😀
Pozz
Hehehe, vidim da je Svemirko 28 postao ljubitelj moje poezije. P.S. Dodala sam te u favorite, jer se i meni svidja tvoja poezija!
Puno pozdrava od Sunčice!