Kao nekad ulicama grada Odzvanja bat tvojih koraka I spušta se do rijeke Koja nosi naše snove U žuboru svome I briše bol i tugu Naših srdaca Ne dopuštajući da ružno Uzme primat lijepome U njenim kovitlacima i jakim strujama Žive Živopisne urezane slike Za neke buduće naraštaje Za neka buduća pokoljenja Da pričaju o…
I kao nekad u snovima Javljaju se živopisne slike prošlosti Svom silinom vjetra sjeverca Potsjećaju na nedosanjane sanje Na krvavi ružičnjak mladosti Na raspršene iluzije Koje i onomad bijahu osuđene na propast Ali nevino srce bijaše u zabludi Te ih nemogaše doživjeti kao varke Potisnute želje i htijenja ostaše ispisani na žalu Da ih suzama…
Sva moja snaga nestaje Pretvara se u pepeo Na napuštenom zgarištu Ni jedne jedine krijesnice Da podari plameni sjaj vatre Ovom nesnosno bolnom crnilu Moje duše Koja se lomi bespućem Uzburkanih okeana Bezizlaznim lavirintima Dvoranama užasa Plašim se dušo moja Da te prekriva koprena Mrtvila i truleži Muha u letu ponekad se spusti tvojim laticama…
Pričaju mi da si nesrećna, mila moja I da još u snovima i na javi šapućeš ime moje I da ti je pjesma obojena setnim tonovima I da obilaziš sva mjesta koja su zapamtila naše korake I te srećne dane kad bijasmo skupa Lutaš odsutno tražeći u svakom čovjeku Svakom predmetu, pojavi Nešto što te…
Besane su noći moje Dok kiša dobuje na prozorskim oknima Na zamagljenom staklu od hladnoće Vidim tvoje nježno lice Priljubila si se i ispisuješ nešto Vedra i nasmijana Kao uvijek Mogao bih se zakleti da čujem tvoj zvonki osmijeh Ili ga prizivam u svojim grozničavim tlapnjama!? Hladne suze kaplju mi niz lice Da li ja…
Tajnost tvog pogleda nekako je hladna Daleka i nepristupačna Ne dopirem više do tvojih tajnih odaja Vrata su zauvijek zamandaljena Možda je to zbog majskih kiša A možda zbog nečeg drugog… Prekretnica na raskršću tvom? Ne plaši se već hrabro Kroči u nepoznato Ne plaši se svojih snova Čak iako mene u njima nema Živi…
Na putu naših snova U smiraj dana Kad se užegla lopta Sprema na počinak Bacajući plameni odsjaj Grijući srce cijelog univerzuma Svojim blještavilom Na putu naših snova Dok gromki i veseli smijeh Odzvanja na obali nabujale rijeke Od proljećnih kiša Na putu naših snova Dok pokisli zrikavac poja svoju pjesmu Na ozelenjeloj poljani Nagovještajući svojom…
Ponekad u sivilu velikog grada Vidim svjetlost sjajnu poput andjeoskog oreola Ljepota njena oduzima dah Ubrizgani otisci nebeskog kraljevstva Sjaj i blješavilo oduzimaju dah Mješavina veličanstvenih emocija I sjedam poput Pepeljuge Ko magnetom privučena tom čarolijom Galantno ulazim u te nestvarne kočije Pitajući se kuda me odvode Na neki raskošni bal Blještavilo u punom cvatu…
Sjene prošlosti opet se po ko zna koji put prikradaju I spuštaju svoju tešku ruku Da istrgaju ionako već izranjavano srce Utjeha u riječima Od ideala se ne živi Banalna, izanđala sintagma Koja ničemu ne služi Prave ljubavi uvijek imaju tužan kraj Mučenje… Pustinjaka u vreloj pustinji Žedan tog opojnog napitka ljubavi Dok gazi kroz…
Ne možeš ukrotiti moju maštu Poput snažnog sjeverca Kojeg ne drži mjesto Ona ne podliježe nikakvim pravilima Ne možeš joj objasniti da ne postoji zelena ruža Jer ona će zelenu ružu stvoriti Kreacijom uma Snagom i intezitetom same sebe Nastaće Ne samo zelena ruža Već štogod da joj je prohtije Mašta zarobljava baš kao i…