Kao nekad ulicama grada

Odzvanja bat tvojih koraka

I spušta se do rijeke

Koja nosi naše snove

U žuboru svome

I briše bol i tugu

Naših srdaca

Ne dopuštajući da ružno

Uzme primat lijepome

U njenim kovitlacima i jakim strujama

Žive

Živopisne urezane slike

Za neke buduće naraštaje

Za neka buduća pokoljenja

Da pričaju o besmrtnosti

Rijeke

I njenih priča

Njenih vrelih tajni

U skutama obale

suncica77
Hehehehe, ma mogla bih napisati cijeli roman o sebi, a to bi znacilo da sam narcisoidna, hehehe. Neka drugi o meni sude jer "ko je taj ko moze da mi kaze ko sam ja".

Komentariši