Kao nekad ulicama grada Odzvanja bat tvojih koraka I spušta se do rijeke Koja nosi naše snove U žuboru svome I briše bol i tugu Naših srdaca Ne dopuštajući da ružno Uzme primat lijepome U njenim kovitlacima i jakim strujama Žive Živopisne urezane slike Za neke buduće naraštaje Za neka buduća pokoljenja Da pričaju o…

Nastavi čitanje →

Pjesma bez kraja

 I kao nekad u snovima Javljaju se živopisne slike prošlosti Svom silinom vjetra sjeverca Potsjećaju na nedosanjane sanje Na krvavi ružičnjak mladosti Na raspršene iluzije Koje i onomad bijahu osuđene na propast Ali nevino srce bijaše u zabludi Te ih nemogaše doživjeti kao varke Potisnute želje i htijenja ostaše ispisani na žalu Da ih suzama…

Nastavi čitanje →

Kad duša umre

Sva moja snaga nestaje Pretvara se u pepeo Na napuštenom zgarištu Ni jedne jedine krijesnice Da podari plameni sjaj vatre Ovom nesnosno bolnom crnilu Moje duše Koja se lomi bespućem Uzburkanih okeana Bezizlaznim lavirintima Dvoranama užasa Plašim se dušo moja Da te prekriva koprena Mrtvila i truleži Muha u letu ponekad se spusti tvojim laticama…

Nastavi čitanje →

Tuga u dvoje

Pričaju mi da si nesrećna, mila moja I da još u snovima i na javi šapućeš ime moje I da ti je pjesma obojena setnim tonovima I da obilaziš sva mjesta koja su zapamtila naše korake I te srećne dane kad bijasmo skupa Lutaš odsutno tražeći u svakom čovjeku Svakom predmetu, pojavi Nešto što te…

Nastavi čitanje →

Ponoćna bajka

Ponekad u sivilu velikog grada Vidim svjetlost sjajnu poput andjeoskog oreola Ljepota njena oduzima dah Ubrizgani otisci nebeskog kraljevstva Sjaj i blješavilo oduzimaju dah Mješavina veličanstvenih emocija I sjedam poput Pepeljuge Ko magnetom privučena tom čarolijom Galantno ulazim u te nestvarne kočije Pitajući se kuda me odvode Na neki raskošni bal Blještavilo u punom cvatu…

Nastavi čitanje →

Alterego ljubavi

Sjene prošlosti opet se po ko zna koji put prikradaju I spuštaju svoju tešku ruku Da istrgaju ionako već izranjavano srce Utjeha u riječima Od ideala se ne živi Banalna, izanđala sintagma Koja ničemu ne služi Prave ljubavi uvijek imaju tužan kraj Mučenje… Pustinjaka u vreloj pustinji Žedan tog opojnog napitka ljubavi Dok gazi kroz…

Nastavi čitanje →

Mašta

Ne možeš ukrotiti moju maštu Poput snažnog sjeverca Kojeg ne drži mjesto Ona ne podliježe nikakvim pravilima Ne možeš joj objasniti da ne postoji zelena ruža Jer ona će zelenu ružu stvoriti Kreacijom uma Snagom i intezitetom same sebe Nastaće Ne samo zelena ruža Već štogod da joj je prohtije Mašta zarobljava baš kao i…

Nastavi čitanje →